KRATKA POVEST O GRCKOJ PDF

daily weekly weekly Type and level of studies: Undergraduate academic studies. Course name: Introduction to Neo Kratka povest o Grčkoj. Beograd: Jasen. Mutavdžić, Predrag. Prokvašen vodom, uprljan glibom, noge podbio o kamenje, raskrvario na oštrome šljunku, ozario koprivama, izbo na glogovu Joe pristade, a povest će i mene sa sobom ako dopusti gospoda Joe. 2U grčkoj mitologiji div sa stotinu očiju, vječno budan. Bit će tek kratka šetnja u rane jutarnje sate.

Author: Karg Nabei
Country: Lesotho
Language: English (Spanish)
Genre: Literature
Published (Last): 23 April 2007
Pages: 338
PDF File Size: 15.81 Mb
ePub File Size: 2.64 Mb
ISBN: 550-5-31583-645-1
Downloads: 62070
Price: Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader: Shakanris

Home Documents Carls Dikens grckou Velika ocekivanja. Post on Dec views. I tako sam sebe prozvao Pip, a Pip su me i drugi zvali. Navodim Pirrip katka oevo krstka na temelju njegove nadgrobne ploe i prianja moje sestre – gospode Joe Gargery, koja se udala za kovaa. Ne vidjeh nikad ni oca, ni majke, niti sam ikad vidio bilo kakvu njegovu ili njezinu sliku jer su ivjeli davno prije vremena fotografskog umijeate sam stvorio sebi prve predodbe o njihovu obliju, sasvim nerazumno, po njihovim nadgrobnim ploama.

Po obliku slova na nadgrobnoj ploi moga oca ja sam ga na neki udan nain zamiljao kao snana, stamena i mrka mukarca trckoj kovraste kose. Iz slova i stilizacije natpisa I Georgiana, ena Gore Spomenutoga, izveo sam djetinjasti zakljuak da je moja majka bila bljedah-na i grkoj lica. Pet kamenih ploica, svaka stopu i pol dugaka, lijepo poredanih do njihovih grobova, a posveenih sjeanju na petero moje male brae, koja su jo u najranijoj mladosti odustala od pokuaja ggckoj ive u toj opoj borbi, usadilo je u moju duu usrdno vjerovanje, koje sam do dana dananjega sauvao, da su se rodili po-leduke, s rukama u depovima svojih hlaa i da ih nikad nisu izvadili u ivotu.

Stanovali smo u movarnom kraju pokraj rijeke, dvadesetak milja hoda uzdu njezina vijugavog toka, daleko do mora.

Povet, najivlju inajdublju uspomenu na zbilju ovog svijeta bit e da sam stekao jednog hladnog nezaboravnog popodneva kad se dan ve gasio. U tim trenucima bilo mi je jasno da je to turobno, koprivama zaraslo mjesto groblje, a da su Philip Pirrip, neko lan ove upe, i Georgiana, ena Gore Spomenutoga, mrtvi i pokopani, da su Alexander, Bartholornew, Abraham, Tobias i Roger, djeica spomenutih, takoer mrtva i pokopana a pusta ravnica iza groblja, ispresijecana nasipima, humcima i prijelazima, po kojoj pase ratrkana stoka- movara, niska olovna crta iza nje rijeka, onaj daleki divlji brlog, odakle estoko kulja vjetar – more, a maleni jadni drhtavi stvor to se stao svega toga bojati i udario u pla – Pip.

Zavei, mali vrae, ili u te zaklati!

Straan lik, sav u gruboj surini, s velikim eljeznim negvama na nozi. Gologlav, poderanih cipela, a glavu umotao starom krpom. Prokvaen vodom, uprljan glibom, noge podbio o kamenje, raskrvario na otrome ljunku, ozario koprivama, izbo na glogovu trnju.

Hramao, drhtao, piljio oima, reao, a zubi mu cvokotali u ustima kad me je epao za podbradak. Gospodine, nemojte me zaklati – zaklinjao sam ga zaprepaten od uasa. Reci nam kako se zove! Ponovi ree, zurei u mene. Pokai nam gdje stanuje – nato e neznanac. Pokazah rukom gdje lei nae selo u nizinskom obalnom kraju, medu johama i okresanom drveu, milju-dvije od crkve.

Gledao me asak, a zatim me okrene glavake te isprazni moje depove, u kojima nije bilo nita do krike kruha. Kada je crkva opet stajala na svome mjestu jer je bio tako brz i snaan da je crkvu o-krenuo naopake, tako da sam toranj vidio pod svojim nogama 10kada je, dakle, crkva opet stajala na svome mjestu, sjedio sam, sav drui, na povisokom nadgrobnom spomeniku, dok je on prodrljivo gutao kruh.

Vjerujem da su bili bucmasti, iako sam u ono vrijeme bio premalenarasta za svoje godine i slabaan. Odgovorih kako se ozbiljno nadam da to ne e uiniti, i privijem se jo vre uz nadgrobni spomenik, kamo me bjee posadio, prvo da zadrim ravnoteu, a drugo da ne briznem u pla. Neznanac se tre, potra malo, stade i pogleda preko ramena. To mi je majka. Pogledavajui mrko as u nogu, as u mene, priblii se nadgrobnomspomeniku, na kome sam sjedio, zgrabi me za obje ruke i zabaci me koliko je god vie mogao unatrag, tako da je oi svom snagom upiljio u moje, a ja nemono gledao u njegove.

  GLORY GND 710 PDF

Zna to je turpija? Nakon svakog pitanja jae me nagne kao da hoe da jo vie osjetim svoju nemo i opasnost u kojoj lebdim. I donijet e mi oboje. Ili u ti iupati srce i jetru. Prepadoh se tako strano, a mozak mi se zavrtje u glavi da sam se objema rukama zakvaio za nj i rekao: Tolikom me estinom premetnu i prebaci, da se je crkva okrenula oko svoga vjetrokaza na tornju.

Zatim me uze za ramena, uspravi navrh nadgrobnog spomenika i produi ovim stranim rijeima: Donijet e mi sutra rano turpiju i sjecalicu. Sve to donesi tamo preko na staru tvravu.

To e uiniti, ni da pisne ni da oda znakom da si me vidio, ili ma koga drugoga, i potedjet u ti ivot. Ne uini li to ili na dlaku ne izvri to ti rekoh, iupat emo ti srce i jetru, ispei ih na rotilju i pojesti. Nisam ovdje sam, kako ti moda misli. Tu se sa mnom krije jo i mladi prema kome sam ja aneo.

Poznaje tajne putove, zna kako e se domoi djeaka i njegova srca i jetre. Djeak bi se zaludu pokuao sakriti pred njim. Moe zakljuati vrata, zavui se u toplu postelju, pokriti se svojim odijelom preko glave, sakriti se i misliti daje spaen. Ma kako se djeak sigurno i udobno osjeao, mladi e se tiho unjati i dounjati k njemu i onda ga rasporiti.

Zasada ga tekom mukom odvraam od toga, da ti ne naudi. Vrlo ga teko drim podalje od tvog srca i jetre. Sto kae na to? Obeah da u pribaviti turpiju i prikupiti svaku mrvu hrane to je naem, i da u u cik zore doi k njemu na staru tvravu.

Izgovorih te rijei i on me skinu sa spomenika. A sad – produi – ne zaboravi to si obeao, sjeti se mladia, tornjaj se kui! Bit e mi ba laka! Volio bih da sam aba ili jegulja. Gledao sam ga kako se provlai izmeu kopriva i trnja to je izniklo izmeu zelenih humaka. Mojim se djetinj-skim oima inilo da izmie rukama to ih mrtvi oprezno pruaju iz grobova, da ih opletu oko njegovih gleanja i povuku ga u raku.

Kada je doao do niskoga grobljanskog zida, prebaci se kao da su mu noge uzete i ukoene, a onda, okrenuvi se, pogleda u mene. Kad vid-jeh kako se osvrnuo za mnom, udarim ravno kui, trei to me noge nose. No uskoro pogledam preko ramena i tada sam vidio kako ponovno ide prema rijeci, svejednako stiui objema rukama svoje tijelo i trai ranjavim nogama put izmeu velikog kamenja, porazbacanog ovdje-ondje po movari kao nogostup kada udare kie ili nadode plima.

Kada sam stao da pogledam za njim, movara je u tom asu bila samo duga crna ravna crta a rijeka isto tako, ali ni izdaleka tako iroka, niti crna; nebo samo isprepleten niz dugih, jarko crvenih i duboko crnih traka. Na rubu rijeke jedva sam nazirao jedina dva crna predmeta na cijelom vidiku, to su uspravno strila: Neznanac je hramao prema vjealima; kao da je gusar oivio te se, siavi s vjeala, sada vraa da se ponovno objesi.

Kada sam pomislio na to, podide me jeza, a kada vidjeh kako goveda podiu glave i bulje za njim, u udu sam se pitao ne misle li i ona to i ja. Ogledavao sam se na sve strane ne bih li gdje ugledao onog stranog mladia, ali njemu ni traga, ni glasa. Tada me ponovno obuze strah i ne osvrui se vie, potrah kui.

Carls Dikens – Velika ocekivanja

Kako sam u ono vrijeme bio prisiljen sam odgonetati znaenje tih rijei, a poznavajui njezinu nesmiljenu i teku ruku, to se esto sputa na njezina mua i na mene, smatrao sam da smo Gargerv i ja bili odgajani njezinom roenom rukom.

Nije bila ba pristala ena i imao sam dojam da je ona poest rukom prisilila Joe Gargervja da je uzme za enu. Joe je bio lijep mukarac, svijetloute kovrave kose s obje strane svoga glatkog lica i s oima tako krstka modrine te se inilo da su se arenice nekako ras-plinule u bjeloonicama.

Bio je blag, dobroudan, krotak, lakomislen, drag stvor – Herkul snage i slabosti u isti mah. Koa na poveat moje crnokose i crnooke sestre gospode Joe bjee tako crvena preko svake mjere, da sam se ponekad u udu pitao ne upotrebljava li ona pri umivanju ribe za orake mjesto sapuna.

  ALPINE PXA-H701 PDF

Visoka, ko-ata, gotovo uvijek s grubom pregaom, koju je otraga vezivala poprijeko s dvije naramenice, a sprijeda je imala oprnjak naikan priba-daama i iglama. Smatrala je svojom velikom zaslugom i ljutim prijekorom za Joea to gotovo nikada nije skidala pregau. Zaista ne vidim razloga zato ju je uope nosila, a kad ju je ve nosila, zato je ne bi mogla skinuti svakog bogovetnog dana. Joeova kovanica bila je prigradena kratkw nau drvenu kuu, kao to su u ono lratka bile gotovo sve kue u naem kraju.

Kada sam s groblja dotrao kui, kovanica bjee zatvorena, a Joe je poevst sam u kuhinji. Kako smo Joe i ja bili supatnici to povjerljivo izmjenjuju svoje 4tajne, tek to sam pritisnuo kvaku navratima i spazio ga kako sjedi u suprotnom kutu kuhinje, u zapeku, priopio mi je u povjerenju: Gospoda Joe je ve dvanaest puta izlazila da te trai, Pipe.

A sada je izala trinaesti put. Golicaljka bjee trska s uvotenim vrkom, to je od estih sukoba s mojim golicanim tijelom postala sasvim glatka. Eto to uini – ree Joe, razgrui vatraljem ugljen medu niim prekama, gledajui u grcloj. Vazda sam postupao s njim kao s nekim malo poodraslim djetetom i sebi ravnim.

Carls Dikens – Velika ocekivanja – [PDF Document]

Stani iza vrata, stari drue, i omotaj se runikom. Moja sestra, gospoda Joe, otvori irom vrata i nai-avi na otpor iza njih, smjesta razabra to je tome uzrok, te se lati Go-licaljke da izvede stvar na istac. Najzad me hitnu – esto sam joj posluio kao oruje, kojim je gaala branog druga – Joeu, koji me, sav sretan to me je makar i u takvim okolnostima dobio u svoje ruke, posadi u zapeak te me sigurno ogradi svojom velikom nogom. A tko te je othranio svojom rukom?

Joe se esto slui rijeima i izrekama koje autor katkad pie velikim poetnim slovom, a tako su prenesene i neke druge rijei. Nikad vie ne bih to uinila! Zaista mogu mirne due rei da nikada nisam skinula tu pregau otkako si se rodio.

Dosta mi je muke i nevolje to sam ena kovaa, pogotovu kad je taj kova jedan Gargerv, a usto jo i tebi zamjenjujem majku. Moje misli odlutae od tog pitanja, dok sam neutjeljivo zurio u vatru. Preda mnom iz arkog ugljena iskrsnue bjegunac iz movarne ravnice s negvama na nozi, tajanstveni mladi, turpija, hrana i strana zakletva koja me sili da izvrim kradu u kui to mi prua utoite.

Lako je vama dvojici rei groblje. Nijedan od nas, uzgred reeno, nije uope izustio tu rije. Jao, vas ete dvojica onda lijepo izgledati bez mene!

Dok se ona ushodala da priredi posude za aj, Joe je preko svoje noge piljio dolje u mene kao da u mislima slika mene i sebe, zamiljajui kako bismo nas dvojica uistinu izgledali u onim prije natuknutim a-lostivim prilikama. Zatim je sjedio gladei svoje svijetloute kovre i zaliske na desnom obrazu te pratei svojim plavim oima gospodu Joe, kako bi to uvijek inio u burnim trenucima. Ponajprije bi lijevom rukom vrsto i odluno pritisnula kruh o svoj oprnjak – pri emu bi katkad u kruh ula pribadaa, a katkad igla, koje bi nam poslije dospjele u usta.

Onda bi noem dohvatila neto maslaca ne previe i razmazivala ga po kruhu kao apotekar kad sprema melem – sluei se pritom objema stranama noa, okretno zamahujui plotimice, stavljajui i ski-‘ dajui maslac uz rub krune kore. Jo jedan, posljednji snani potez uz rub toga maza, a onda bi, sve u krugu, otpilila veliki komad, koji bi konano razrezala na dvije polovice, te bi Joe dobio jednu, a ja drugu.

Iako sam bio gladan, nisam se tom prilikom usudio pojesti svoju kriku.